Zašto se protivimo zakonu o osobnom bankrotu

Stuttgart 21 - Proteste
Najveća zabluda ljudi koji zagovaraju ideju osobnog bankrota leži u tome što ne shvaćaju da osobnim bankrotom ne spašavaju svoju jedinu nekretninu (dom) od ovrhe.

Drugim riječima, misao vodilja zakona o bankrotu jest da pojedinac preda banci sve što ima i da mu banka zauzvrat oprosti razliku duga.

Zašto banke pristaju na to? Zato jer time ubrzavaju ovršni proces budući da dužnici trenutno, bezuvjetno i dobrovoljno moraju predati svu imovinu koju posjeduju u ruke banke.

Na taj način banka je preuzela u svoje vlasništvo sve što oni imaju, što je zapravo i bio početni cilj banke u trenutku kad im je davala kredit. To što banka oprašta razliku duga za banku ne predstavlja problem jer je svjesna toga da se taj dug ionako ne može vratiti.

Druga pogrešna ideja koju ljudi imaju jest da će se osobnim bankrotom spasiti od ‘neosiguranog duga’. Neosigurani dug je onaj dug za kojeg ne postoji instrument osiguranja u vidu hipoteke ili založnog prava.

Da damo jednostavan primjer. Vi ste student bez imovine, digli ste kredit da bi imali od čega plaćati studij. Nakon završetka studija ne možete pronaći posao i nemate od kuda vratiti dug. Možete li vi proglasiti ‘osobni bankrot’ i tako se rješiti duga? Naravno da ne, jer smisao osobnog bankrota nije da se dužnika oslobodi duga kojeg ne može vratiti, već da mu se uzme sva imovina koju posjeduje.

Stvarni cilj osobnog bankrota, zapravo je izbjeći čin nasilne deložacije jer je banka svjesna toga da se tim činom ukazuje na stvarni uzrok problema, a to je neotplativost duga u monetarnom sustavu baziranom na dugu.

Drugim riječima banke osobnim bankrotom pristaju na prividan kompromis, ali samo zato da bi sakrile glavni problem, a to je pogrešna regulacija novca na razini cijele države koja je ujedno i uzrokovala kreditnu krizu. Ako vas ova tema više zanima, molimo vas da pročitate knjigu ‘Kako je nastao novac‘.

Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.