Slučaj Asađanin dokazuje da su deložacije politički, a ne pravni problem!

p3

Sustav cijelo vrijeme govori ljudima da su si oni sami krivi za situaciju u kojoj su se našli i da je rješenje za njihove probleme pravne, a ne političke naravi.

Mnogi su se dali uvući u tu zamku i ušli su u dugogodišnje pravne sporove s bankama i njihovim trabantima. Ti sporovi osim što financijski iscrpljuju ljude u pravilu na kraju završavaju deložacijom.

Razlog zašto vukovarska obitelj Asađanin više ne živi u strahu od deložacije banalne je naravi, prestala je vjerovati u poštenje sustava koji ju deložira i umjesto pokoravanja sudskoj presudi odlučila je pružiti otpor.

Sve dok je obitelj Asađanin vjerovala u rješenje unutar institucija, sustav ju je gazio, tek u trenutku kada je ustala protiv svojih tlačitelja sustav je uzmaknuo.

Zašto je država odustala od deložacije? Zato jer banke i njihove marionete u saboru (i vladi) znaju da krivci za nastalu situaciju nisu građani, te da je problem deložacija i ovrha, kao i nezaposlenosti, nelikvidnosti i skoro svih ostalih problema u državi političke, a ne pravne naravi.

U Vukovarskom slučaju protiv deložacije se pobunio sam gradonačelnik Vukovara i po sili, ne zakona, već naroda, država je morala odustati od deložacije. (link)

Zamislite situaciju u kojoj Zagrebačka banka deložira neku obitelj i da na tu deložaciju dođu 4 saborska zastupnika i kažu “mi se s ovim ne slažemo”, tko je taj koji bi mogao pohapsiti saborske zastupnike i narediti provođenje deložacije?

Takav pokušaj završio bi kolektivnim neposluhom cijelog naroda. Razlog zašto se deložacije provode nije snaga privatnih banaka, nego volja naroda koji politički podržava stranke koje provode politiku koja je u interesu nekolicine banaka, a na štetu cjelokupnog naroda.

Pokušajte banke koje nas tlače zamisliti kao golemu ploču od armiranog betona koju 4 milijuna Hrvata drži svojim rukama u zraku. Ti ljudi oni su koji omogućavaju toj ploči da ih tlači, jedini način da se izmaknu od njenog pritiska jest da ju prestanu pridržavati i maknu se od nje. To je ono što naš narod mora učiniti, prestati nositi to teško breme, prestati glasati za HDZ/SDP i ostale trabante kreditnog sustava. Drugim riječima, moraju ga prestati podržavati da bi ih on prestao tlačiti. Međutim, da bi taj neljudski sustav bio zamjenjen nečim boljim nije dovoljno samo ne glasati za demokratske marionete, već i izaći na izbore i glasati za one koji ne žele služiti stranim bankama na štetu vlastitog naroda. To smo mi iz Živog zida. Svako drugo “rješenje” samo je nastavak agonije i lupanja glavom o zid.

PS: Netko će reći “nije sve u deložacijama”, naravno da nije, deložacije su samo vrh ledene sante ali i najslabija točka cijele njihove priče koja je počela onog trenutka kada je naša zemlja izgubila vlast nad stvaranjem novca i pala pod sustav upravljanja koji je sam po sebi izopačen (protu-ljudski).

Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.