Pobjeda SYRIZE u Grčkoj kao početak kraja lažne ljevice u Europi

tsipras
Priča o uspijehu SYRIZE predstavlja paradigmu koja se polako ostvaruje diljem južne Europe. Pokreti koji su protiv mjera štednje i diktature banaka i EU birokrata koji ih nameću iz dana u dan dobivaju na snazi.

Njihov rast je fascinantan, SYRIZA je u razmaku između dva izborna ciklusa (2009. – 2012.) porasla sa 4,6% na 26% glasova. Na prijevremenim izborima 2015. osvojili su apsolutnu većinu zastupnika u parlamentu i mogu samostalno složiti vladu.

Međutim, njihov uspijeh označio je konačni slom i neuspjeh jedne druge stranke, grčke verzije SDP-a koja se zove PASOK. Njihova podrška u istom je izbornom ciklusu (2009. – 2012.) pala sa 44% na 12% glasova, a na prijevremenim izborima 2015. pali su na 5% glasova. Razlog za to bio je odbacivanje svih načela za koja bi se socijal-demokratska opcija trebala zalagati. U praksi se to svelo na politiku povećanja poreza, smanjenja plaća, otkaza, iskapčanja struje i deložacija. Iako su ih mediji nazivali “lijevom opcijom” oni to nisu bili, u tom trenutku nastupa SYRIZA i naziva sebe radikalnom ljevicom iako u njihovim stavovima nema ništa radikalno jer je politika za koju se zalažu prihvatljiva većini.

SYRIZA je u biti prava socijal-demokratska opcija, što znači da traže ravnotežu u odnosu između građana i krupnog kapitala, tj. da se prestane s gaženjem i ponižavanjem ljudi koje je provodila PASOK-ova vlada upravljana iz vana. Konkretno, da se prestane s rezanjem plaća, smanjenjem proračunskog deficita, porezima na imovinu koji udaraju na veliku većinu građana, iskapčanjima struje, deložacijama itd. SYRIZA kao takva nije komunistička stranka, ne zalaže se za ukidanje privatnog vlasništva i progon “kapitalista”. To ne znači da u Grčkoj ne postoji takva stranka, naime, u Grčkom parlamentu predstavnike ima i “Komunistička partija Grčke” (Kommounistikó Kómma Elládas) koja redovito dobiva otprilike 5% glasova. Ona se zalaže za to da radnici preuzmu sredstva za proizvodnju i slične marksističke ideje, nešto poput Radničke fronte.

Dakle, SYRIZA nije Grčka verzija Radničke fronte, već socijal-demokratska stranka.

Politika za koju se zalaže Živi zid u svojoj osnovi slična je onoj SYRIZE, ali oslobođena lijevog političkog predznaka, dakle nešto slično Pokretu 5 zvjezdica Beppe Grilla u Italiji koji je na parlamentarnim izborima 2013. dobio 24% glasova.

Razlog zašto smo se odbili svrstati kao lijeva opcija leži u tome što egzistencijalni problemi muče građane svih svjetonazora i smatramo da bi prihvaćanjem ideoloških podjela išli na ruku sustavu protiv kojeg se borimo.

Što se tiče politike naše stranke ona je jasna:

– protiv smo mjera štednje, deložacija, iskapčanja struje, vode i ostalih energenata siromašnim građanima, a pogotovo onima koje su upropastile banke
– protiv smo privatizacije društvenih resursa poput autocesta
– zalažemo se za ukidanje valutne klauzule i povratak monetarnog suvereniteta, odnosno prestanak ovisnosti države o kreditima privatnih banaka
– oduzimanje imovine tajkunima koji su do nje došli nezakonitim radnjama tijekom privatizacije
– izlazak iz NATO pakta jer on predstavlja imperijalističke interese SAD-a koji za cilj ima uspostavu kontrole nad svjetskim resursima, a ne borbu za slobodu i demokraciju kao što tvrde njihovi PR stručnjaci.
– odbacivanje neoliberalne politike EU i izlazak iz nje ukoliko se budu protivili uspostavi monetarnog suvereniteta i mjerama usmjerenim protiv stranih banaka, a s ciljem zaštite naših građana.

Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.