Jakov Perica: “Živi zid mi je pružio priliku da radim ono što volim”

Jakovv
Jedan si od kamermana Živog zida, kako to da si odlučio snimati deložacije?
Sve je počelo kada sam na prvu deložaciju ponio sa sobom fotoaparat. Zapravo nisam odlučio snimati deložacije nego je spletom okolnosti to bio jedan od načina da dam svoj doprinos otporu. Vidite, preko kriminalno postavljenog monetarnog sustava iz ljudi se izvlači novac, energija, imovina – sustav je nalik parazitu. Shodno tome svi ljudi koji se ponašaju poput parazita i hoće promjene bez da sudjeluju u njima dio su problema i to su ljudi protiv kojih se borima, odnosno za čija srca i umove se borimo. Ovim putem pozivam sve skupine ljudi s raznim talentima da nam se pridruže u borbi za slobodu.

Jesi li se ikada ranije bavio snimanjem?
Ozbiljnije nisam. Oduvijek sam volio fotografiju i snimanje, ali Živi zid mi je pružio priliku da radim ono što volim.

Kako si na deložacije gledao u početku, a kako sada?
Iako sam i prije bio svjestan deložacija moram priznati da sam, kao i društvo u cjelini, imao pogrešnu percepciju zato što se problem deložacija rijetko spominje u medijima, a kada se spomene predstavlja se kao osoban problem pojedinca, a ne kao opći problem koji pogađa cijelo društvo. To se namjerno radi kako ovršenici ne bi spoznali da ih sve zajedno gazi isti sustav, te kako bi se obuzdao otpor.

Po čemu se drugi pokušaj deložacije obitelji Pavić razlikuje od svih dosadašnjih deložacija na kojima si sudjelovao?
Prvi smo put svjedočili pokušaju suicida, nadamo se do to neće biti potrebno da se hrvatski narod probudi i shvati da su banke naši iskonski neprijatelji, a da je lijek za skidanje okova dužničkog ropstva monetarna reforma – povratak monetarnog suvereniteta.

Jesi li imao osjećaj da će doći do deložacije?
Da, jer smo svjedočili velikom broju interventnih policajaca, bilo je očito da će izvršiti nasilnu deložaciju. Mi smo s kamerama u rukama bili spremni za maksimalan otpor do zadnjeg čovjeka kako bi javnosti pružili priliku da vidi kako sustav nema milosti i da će prije ili kasnije završiti kao beskućnici ako glasaju za režim i ne pruže otpor.

Malo je ljudi bilo u poziciji iz blizine promatrati čovjeka koji prijeti skokom sa zgrade, kako si se našao u toj poziciji, zašto si išao na krov za njim?
Sve se dogodilo spontano, čim sam saznao da se ovršenik popeo na krov pošao sam za njim da sve snimim jer mislim da javnost zaslužuje znati što se događa, pogotovo kada se radi o tako osjetljivoj stvari poput pokušaja suicida pri izbacivanju obitelji na ulicu. Međutim, još jednom sam se razočarao u HRT koji je cezurirao događaj, unatoč tome što su njegove kamere došle na mjesto događaja kada su saznali za pokušaj suicida. Dok nisu saznali za pokušaj suicida niti jedan medij nije bio pristutan na deložaciji, što je vrlo opasno jer poručuje svim ostalim ovršenicima da neće doprijeti do javnosti ako ne pribjegnu radikalnim mjerama.

Jesi li imao osjećaj da će čovjek stvarno skočiti, što bi učinio da je do toga stvarno i došlo?
Bio sam siguran da čovjek ne blefira i da je spreman ići do kraja, a da je skočio sve bih snimio i na sve načine pokušao sačuvati snimku jer javnost ima pravo vidjeti posljedice svoje pasivnosti i glasanja za režim (HDZ-SDP & Co.). Sjećam se kad je čovjek na rubu krova uzviknuo: “Ovo je moj dom i ne dam ga! Sloboda ili smrt!” – što hoće reći da je bio spreman ići do kraja. Cijelu su stvar zakuhali birači na izborima glasajući za političke stranke koje podržavaju monetarno ropstvo. Deložacije su samo prirodni produkt pogrešne monetarne politike – dužničke doktrine.

Je li policija svojim postupanjem pridonijela općoj psihozi koja je vladala na deložaciji?
Apsolutno. Vidite, SDP-u, HDZ-u i družini puna su usta pravde dok s druge strane provode represiju i šalju kordone interventne policije kako bi obitelji izbacili na ulicu, a sve to dok se država neprestano zadužuje. Ogromni dugovi se opraštaju kriminalcima, a pravna država se trenira na nesretnim obiteljima kojima je dom sve što imaju. Strukture moći nas osuđuju što se ne pokoravamo nemoralnim zakonima. Elite i njihove apologete nas pozivaju na mir i strpljenje. Koriste licemjerni jezik tolerancije, kompromisa i velikodušnosti kako bi nas uvjerili da nam jedino preostaje prihvatiti njihove strukture moći, koje su davno napustile ove vrline. Međutim naši moralni ideali nam ne dopuštaju da stanemo uz strukture moći. Ne mogu nas kupiti jeftinom retorikom jer kročimo putem prema slobodi. Svjesni smo da većina ljudi ne cijeni vrline, čin otpora definira sam sebe, a u tim činima otpora, pogotovo protiv velikih centara moći, vidimo ljudsko dostojanstvo. Jednostavno je nevjerojatno koje nasilje se koristi pri izbacivanju ljudi na ulicu. Nažalost ljude to ne zanima dok im kordon ljudi sa štitovima i plavim kacigama ne pokuca na vrata.

Misliš li da bi jedan suicid na deložaciji mogao zaustaviti deložacije i tako zapravo spasiti tisuće ovršenika u istoj situaciji?
Nažalost to je istina. Ljudi sami biraju. Mogu izabrati solidarnost pa će se deložacije zaustaviti bez krvi ili mogu promatrati susjede kako se bacaju s krovova dok sustav ne dođe po njih. Upravo se to dogodilo u Španjolskoj, gdje je tek nakon masovnih samoubojstava sindikat policije odbio nasilno iseljavati ljude. Međutim, mi u Hrvatskoj smo korak ispred njih jer su oni samo privremeno usporili deložacije, a nisu riješili uzrok problema, a to je pogrešna monetarna politika. Deložacije su posljedica pogrešne regulacije novca i ljudi mogu biti sretni što u Hrvatskoj postoji Živi zid koji se na izborima zalaže za prestanak monetarne okupacije i povratak monetarnog suvereniteta.

Nakon svake medijski popraćene deložacije Živom zidu javljaju se novi ljudi u istom problemu, je li pokušaj suda da provede deložaciju pred svim kamerama zapravo neka vrsta Sizifovog posla jer samo povećava broj slučajeva u koje se uključuje Živi zid?
Sustav se sada nalazi u nezahvalnoj situaciji jer sada imamo već oko 40.000 fanova na Facebooku i postajemo opasni za strukture moći jer ukazujemo na pitanje svih pitanja, a to je regulacija novca. To je tabu tema i zato smo stalno svjedoci cenzure u medijima kad god počnemo govoriti o tom problemu. Provođenje deložacija je stvarno Sizifov posao jer nas svaki obranjeni dom vodi ka novim ljudima, a nasilna deložacija taj postupak buđenja ljudi dramatično ubrzava. To je kao živo blato – što se više pokušavaš izvlačiti to dublje toneš. Tim više što u spriječavanju deložacija nemamo “konkurenciju” i ljudi će kad tad prepoznati naš trud. Mi se samo nadamo da neće trebati doći do njihove deložacije da shvate o čemu govorimo.

S jedne strane nalazi se tvoja ekipa, s druge strane nalazi se interventna policija, u splitskom slučaju policija je mislila da brzom primjenom grube sile može slomiti Živi zid, međutim umjesto glatke pobjede dočekao ih je potpuni fijasko, kako to objašnjavaš.
Radi se o sljedećem. Njihova metoda je uvijek ista, a to je nasilje. Mi svakom novom deložacijom učimo u praksi nove metode otpora i pokušavamo doprijeti do što više ljudi. Živi zid je oduvijek bio moguć samo je trebalo napraviti prvi korak, a on se napravio na obrani obitelji Vukić iz Zadra prije dvije godine, koja je i dan danas u svome domu. Kada su ljudi vidjeli da spašavamo obitelji od ulice, sve više ljudi nam se počelo javljati te sada znamo imati i dvije deložacije u istom danu. Ljudi su u nama prepoznali zadnju slamku spasa. Odgoda deložacije zbog prijetnje suicidom još je jedna taktika koju nas je naučio ovršenik, a koja će biti na raspolaganju i ostalim ovršenicima ako se u Živi zid ne odazove dovoljan broj ljudi. Nadamo se da će se ljudi solidarizirati te da neće biti potrebe za takvim radikalnim mjerama, ali odluka je na narodu.

Kako ljudi oko tebe gledaju na to što radiš?
Žalosno je što ljudi počnu ozbiljno shvaćati to što radimo tek kada se oni sami ili njihovi bližnji suoče s problemom deložacije. Svaki pasivan čovjek prebacuje svoj dio posla na aktivnog čovjeka. Pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti koliki posao nam je narod ostavio.

Neka poruka za kraj?
Pogrešnom regulacijom novca napravljen je genocid. Svi smo mi na listi za deložaciju, samo je pitanje vremena kad će tko doći na red, stoga molimo sve da nam se pridruže, a one kojima prijeti deložacija molimo da ne napuštaju svoje domove i da pruže otpor. Aktivirajte se jer možda bude kasno kada kordon policije pokuca na vaša vrata.

[Dosad neobjavljena snimka Jakova Perice s deložacije obitelji Pavić]

Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.