Dr. Ljiljana Katičić i ORAH obmanjuju javnost putem Jutarnjeg lista

katicic
Glasilo Marijana Hanžekovića, opet je dalo medijski prostor onima štite interese ovršnog stroja i napadaju Živi zid. Glavni gospodarski strateg ORAH-a dr. Ljiljana Katačić tako kaže “do sad smo od [Živog zida] čuli samo parole rušilačkog predznaka”.

Stoga se postavlja pitanje – koje je to rušilačke parole Katačić čula?

Povratak svega otetog? Monetarna reforma? Borba protiv HDZ-a i SDP-a koji su upropastili Hrvatsku? Izlazak iz NATO pakta?

Zar su to rušilačke parole?

Možda joj smeta parola “Pravo na dom” koju skandiramo na skoro svakoj deložaciji?

Nažalost, čini se da nju najviše pogađa to što Živom zidu iz dana u dan popularnost raste, a ORAH-u pada. Na njenu žalost, razlog za politički pad ORAH-a nije Živi zid nego njihova nedosljedna politika. Iako se predstavljao kao “treća opcija” ORAH je na predsjedničkim izborima podržao Ivu Josipovića kandidata SDP-a, koji tijekom 5 godina mandata nije učinio ama baš ništa da pomogne siromašnim i obespravljenim građanima.

Podrškom Josipoviću pokazala je kojem političkom taboru pripada – onom kojeg predvodi SDP, odnosno Kukuriku koalicija. Ista ona koalicija koju je optuživa za nedosljednost, bahatost, nerad i izdaju svih načela koja su se isticala u Planu 21.

Postavlja se i pitanje, koja je svrha postojanja ORAH-a? Već i ptice na grani znaju da je SDP bio svjestan svoje političke propasti na predstojećim parlamentarnim izborima i da im je trebala rezervna opcija. Rezervna opcija koja će im omogućiti da zadrže vlast usprkos gubitku izbora. Koalicija ORAH-a i SDP-a trebala je nadglasati koaliciju predvođenu HDZ-om i nastaviti s trenutnom politikom.

Mirela Holy tvrdi da je njena politika drukčija od SDP-ove, ali to je laž. Mirela Holy digla je ruku za ugovor o pristupanju EU koji podrazumijeva monetarnu okupaciju naše zemlje jer zabranjuje HNB-u financiranje države. Prema pristupnom ugovoru, država do dodatnog novca može doći samo posudbom od privatnih banaka, samim time jasno je da se država nalazi u podređenom položaju spram njih, jer je ovisna o njihovom novcu.

O kakvom mi onda održivom razvoju pričamo, kada se zna da je trenutni monetarni sustav u EU neodrživ jer pretvara države članice EU i njihove građane u tvornice neotplativog duga. Zašto Mirela Holy ne kaže da EU štiti interese krupnog kapitala, a ne “malog čovjeka” koji je pretvoren u roba bezbrojnih direktiva, zakona i pravilnika kojima se pokušava regulirati svaki dio njegovog života.

Mirela Holy priča o tome kako je protiv neoliberalnog ekonomskog modela, ali je jasno da EU podrazumijeva upravo takav ekonomski model, to je jasno svim istinski lijevo orijentiranim intelektualcima poput dr. Mate Kapovića s Filozofskog fakulteta koji ide i korak dalje te iznosi tezu da “EU predstavlja smrt za radnička prava”. Ono što je za radnog čovjeka smrt, za nju predstavlja bolju budućnost.

Druga laž ORAH-a jest da su oni “zelena i lijeva opcija”, kako jedna zelena i lijeva opcija može podržavati NATO pakt koji je po svojoj prirodi zločinačka organizacija koja bez mandata vijeća sigurnosti UN-a bombardira razne države diljem svijeta kako bi njihove narode i resurse potčinila Američkoj dominaciji i kontroli.

Kao vrhunac licemjerja dr. Ljiljana Katičić u ime ORAH-a, bolje rečeno Mirele Holy za koju odrađuje PR, proziva i osuđuje Ivana Sinčića jer je prihvatio 400.000 proračunskih kuna za rezultat iz prvog kruga predsjedničkih izbora. Kakva farsa?!

Živi zid jedina je politička opcija koja poziva na prestanak financiranja političkih stranaka iz državnog proračuna, mi pozivamo političare u saboru da donesu odluku kojom se prekida ta koruptivna praksa, ali dakako oni to ne žele. Umjesto da prozove ostale saborske zastupnike, uključujući svoju mentoricu Mirely Holy za neprincipijelnost, ona proziva Ivana Sinčića zato što je prihvatio novac koji mu po zakonu pripada.

A što je trebao po njenom učiniti? Reći, ja taj novac vraćam vama, a vi svoj novac zadržite? Tim više kada se zna da novac ima veliku ulogu na izborima jer je neophodan za predizbornu kampanju. Svojim odricanjem od 400.000 kuna Ivan Sinčić, ne bi pomogao svojim biračima, jer taj novac država ionako ne bi dala siromašnima i obespravljenima, već naprotiv – pomogao bi svojim političkim oponentima koji se zalažu za nastavak mjera štednje, deložacija i ostalih politika nametnutih nam od strane EU.

Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano. Bookmarkirajte stalnu vezu.